I tako da ne može biti očajnije. Sunce li nam jebem gadno! Ubi ovaj duel sve što je mogao ubiti i gotovo. Cijela porodica mi je postala ko retardirana, u zemlji Dembeliji u pripizdini balkanskoj tali se jedna nova povijest, skrojena od, kako kažu, Srba kakve vole Bošnjaci i Bošnjaka koji vole sebe i svoju državu.
Ja mislim da se sada stvarno plašim. Breee, baaaaa ili idite u tri pizde materine! Želim da završim školu, želim da učim u miru, želim da mi granata ne upadne u oko! Halo vi! Dodiče, Jovanoviću, vaši obračuni na televiziji željnoj gledanosti me tjeraju u depresiju jer ne razumijem ono što pričate. Kakva genocidna? Tvorevina ŠTA? Da li je ubiti toliko ljudi vrijedno uopšte postavljanja teorija? Ono, ubili smo samo 100 ljudi. Da, jeb'o broj od dvije nule! Ma pripizdi me pripizdita zemljo da povratim!
Muka mi je od jedne stvari. Muka mi je od tog da negdje još postoje ljudi koji vole svoje političare i svoju vlast. Vi Korejci koji urličete za čovjekom koji je jeo jednaka zrna riže se vratite u dostojanstvenu materinu, a mi Balkanjonci nećemo nigdje jer nemamo gdje. Hej, kroje nam države, oni govore o podjeli, oni žele da mi se osjećamo kao nezavisni. A hej, je li mene ovdje neko nešto pita? Jer ja sam samosvjestan, ja sam nada ove zemlje, ja sam tupa površina za sjeckanje tuđih glavuša, ja vrijedim! Halo bre, ba, shvatite me! Ne želim pušku u rukama jer nemam za šta da se borim! Jer vi ste ti koje potpaljuju nečija negiranja, a ja imam armiju koja želi da sve zakopamo i da ne postajemo ništa što smo bili prije 20 nego da postanemo ono što se treba graditi narednih 20!
A to što jedan Jovanović je izmamio osmijehe moje glavate porodice, je li to znači da trebam biti ponosan na njega? A na šta da budem ponosan? Na lika kojeg vide kao oličenje drugačijih Srba, Srba koji priznaju genocid, agresiju i ostale pojmove krvavih devedesetih??
A šta meni iz tog treba? Je li mi treba ponos što mi je neko kao Bošnji priznao moju "genocidnu" historiju ili mi treba neko ko će mi stvoriti bijelu budućnost?
Da, ja se zaista slažem s tim da nema budućnosti bez prošlosti, ali ako se nakon svakih deset metara budemo vraćali i provjeravali da su nam mrvice hljeba pojele ptice, to onda znači da ipak želimo povratak!
Meni ne treba jer mi ova pripizdina ne godi! I u uglu ove ušljive zemlje ja krojim neki svoj svijet u kojem na prste brojim mjesta gdje se smijem pojaviti a gdje ne! A zašto? Pa jer su me otrovali time da radi njihove koristi ja moram sebi urezati na čelo svoju nacionalnost! I onda se ne smijem pojaviti na ulici zbog jednih ili drugih.
E, ja to nisam! To vi trebate moć i trebate me kao svoju hranu. A ja ću biti čovjek s mudima i oduprijeću se tom vašem kvazipatriotizmu jer ja znam i za bolje pojmove od prethodnog! Ja znam za lošeg i dobrog, znam da dvoje ljudi isto dodirnu kada stave ruku na glavu i ti isti ljudi ipak žele reći da je trava zlatna!
Ništa mi nije sveto, sve mi oduzmite ali mi ostavite mir, ostavite mi armiju, ničiju armiju bez ikakve pripadnosti da pokažemo kako trava zaista može poprimiti izgled onakva kakva ona jeste bez da tražimo neke svete, svetije i najsvetije boje u njoj!
Čedoo brateee, brateeeee, kraljj - ma duvaš ga! Eto, da ti odgovorim Dodikovim stilom! A ti Dodiče ga dejtonski poližeš! Također u tvom stilu.
Sad se obojica uhvatite za glave i bacite se u provaliju ove crne bosanske historije pa neka vam stvaraju hramove, i dalje ih opredijelite!
A ja znam da ovi ljudi imaju toliko zajedničkog, da se neki ove politike ne bi sjetili da im nije imena.
Imena se teško odričemo, neki će reći da ga se ne može odreći, ali ako ne možete onda niste armija spasa, onda ste otuđeni, onda niste Bosna.
Eto, ovim riječima vam jebem korijen koji vas drži u nadi da će himna cjelovite be i ha stići daleko od pripizdine koja pruža dosadni poslijeratni eho.
0 komentara:
Objavi komentar