6/18/2012

Put rođenja #1Y

¹Godinu dana. Ružno je sjetiti se ovog datuma. Barem djelimično. Mislim da sam pisanje započeo iz očaja tako da se toga nikad nije lijepo sjetiti. Ipak, tad sam započeo pisati nešto što je ostalo biljeg i primjer mog nesavršenstva i moje nezrelosti. I danas kada nešto napišem, i to danas je isti takav primjer. Ali, svaki tekst čuva svoje vrijeme... od 18.06. sam ih napisao 58. Nije to nekakav zaokružen broj, nije jubilaran i nema za mene značaj, ali postojali su oni koji su tih 58 pročitali i shvatili jednu stvar:
da se shvatiti može kako 'oš. Samo me ne treba precijeniti.

Izdvojit ću one postove za koje mislim da ih se najlakše sjetim... valjda su zbog tog posebni.

1. Put moje pripadnosti



    Kao prava trendwhore. O svemu i svačemu. Uspio sam sam sebi priznati da znam više od onog što bih želio. Ali, to je ipak balkanska idila. Svi smo mi odavde takvi. Samo što kad bismo priznali, urušile bi se planine i istopilo nebo.

2. Put moje ljudskosti


Životinje koje život čine ljepšim. A koje ne čine? Koliko god izbjegavali tu temu, ko zna ko nam je utuvio u glavu da su životinje manje vrijedne od nas. Sve traži svoju nadopunu, a mi smo u našoj "savršenosti" precijenili sami sebe. Mi trebamo životinje - a one nas. Neka vam se ruke osuše ako vam gladuju ispred vrata, a vi ih drmnete nogom. Čak vas i ovaj ateista s druge strane pita - gdje će vam duša?

U međuvremenu, jedna je došla u mjesto gdje živim (crno-bijela), a drugu sam slikao kod rođake. 





3. Put moje osviještenosti 

    Najbolje postove napisao sam upravo gledajući tugu i čemer naših televi... naših ljudi. Mi smo odraz svega.  



4. Put mene kozmopolita

    Bezgranično UMljenje.



5. Via poetae 

         pronađite sami kada odgovara vašem raspoloženju 



Vjerujte, bilo je jako lahko izdvojiti sve ovo. Čovjeku je najlakše staviti naslov. Izvući dubinu svega toga - to je ponaosob. Kad god sam pisao, pisao sam da bi nastalo nešto što bi svi mogli shvatiti - na svoj način. Temu ne možete promašiti samo ako smatrate da sam izuzetno dobronamjeran. 
Bio sam u dilemi da "polijepim" sve pjesme, zimske tekstove - ali ljeto je. A kad je ljeto - doživljaj nije isti.

Hvala svima koji su nešto pročitali, a još više hvala onima koji su ostavili svoj komentar - samo oni znaju koliko su mi njihove riječi pomogle (ovdje se pronađite sami i ne stidite se svoje vrijednosti :)

Da nam svima riječ bude put rođenja. 



¹ - Hvala.

4 komentara:

anima.art kaže...

Topao pozdrav... i pišite...
i kada belo nije baš belo
i kada crno nije sasvim crno.

Nadica

Autark kaže...

Nadice, hvala što ste ovim riječima "zaokružili" ovaj post, također topao pozdrav od mene :))

Biberlee kaže...

:*

Autark kaže...

*:

Objavi komentar

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...