Otvorit će se u ovom trenutku milion vrata na ovom svijetu i samo će neki ući. Bezizlazne situacije naša su najveća zabava, kako se boriti sa ključevima koji ne otvaraju ništa naša je razonoda. Neki su uz pomoć toga pisali knjige i švrljali stihove, pa od štapa i kanapa ubrali pare i danas je njihova bezizlazna situacija - skupa situacija.
Njih dvoje nisu brali pare, ali jesu pobrali vrijeme s nekih drugih stabala. F. i M. su danas pričali o problemima koji ih u zadnje vrijeme naročito muče. Ja sam stajao žvaćući paštetu i hljeb. U toj jeftinoj situaciji gdje ni hrana nije bila ekskluziva, a tek priča koja se vrtjela, poželio sam na neku drugu planetu. Međutim, čovjek se sabere i shvati da mu je cijeli svijet sasvim dovoljan. Na koju dio karte danas da udarim i kažem - idemo?
- ... da si krala, imala bi još jednu kuću pored ove! A svi znamo koliko ulažeš sebe u to, znaju i oni...!
M. šuti.
- Ne može to tako više, jebote! Pa nisi ti životinja.
- Ma ja sam neki dan njemu rekla da me više ništa ne pita.
M. muči nerazumijevanje. Priča o nerazumijevanju zadnjih dva sata. Teško je biti u situaciji kad te niko ne poštuje, ali ovaj svijet ima mnogo veći problem - niko ne bi da poštuje sebe. Ovu rečenicu sam spremio negdje u guzicu, čuo sam je u nekoj seriji. Tek sad vidim da u njoj nema baš puno istine. Uglavnom se njom služe oni koji se bude sa mačkom u krevetu. Od samosvjesne osobe očekuje se više - da njenu samosvjesnost ojača poštovanje prema drugima. M. je ubrala plodove sa mog drveta. Ja, pašteta i hljeb smo stajali izolovani od njenih problema, iako smo bili spremni urlati zbog njih samo ako treba.
F. je bio protagonist. Znao je da suosjećati se s vlastitom ženom nije pogrešno, štaviše, najlakše je slijepo potvrđivati i ohrabrivati.
- Ti si u toj situaciji najviše uvrijeđena! - rekao je ponosno.
Ona je opet držala jezik za zubima.
Meni je u glavi neka druga slika: nije li najlakše biti Potvrda? Ima li iko da potvrdi da griješimo? Ako je F. muž M. koja je u krivu, zašto je ne osvijesti? F. također voli puno tuđih plodova. Oduzimati drugima vrijeme i uskraćivati poglede njegov je najbolji način da M. pokaže svoju vjernost. Prokleto samopouzdanje.
Slušajući čovjeka u naletu emocija koji cijelo vrijeme dodaje med natjeralo me da bacim tu prokletu kartu pred njih. Da udarim. Da hemijskom obilježim sva mjesta koja čovjek može posjetiti. Alžir, pomaknuti prstom, doći u Egipat, udariti još jednom u Amazoniji ili ogrebati po Aleutima. Ali ne može. Možda je potrebno zaista imati ono nešto. Ovo sad izvlačim ponovo iz guzice ali to nisam čuo u seriji. Možda je potrebno imati kartu da bi čitao druge karte. Pronaći vlastiti izvor znači pronaći smisao i u nečemu drugom.
To tek sad ima smisla.
A ja sam stajao pred dvije razumne, samosvjesne osobe koje su imali samopoštovanja napretek, ali jedno nikad nisu shvatili; dati sebi potvrdu i osigurati mir nije dovoljno. Doći ispred mene i istrgnuti taj hljeb iz ruke, nagovoriti me da i ja pogledam u kartu - to bi bila prava pobjeda. Pobjeda za koju ne treba potvrda ni tuđi plodovi ni druga kuća.
Udario sam samo na more, ne na kopno. Dobro, ne mora ovo more biti razlog da ne izronim. I Maldivi su skoro potopljeni pa su zbog toga samo privlačniji.
Treba znati ucrtati sebe na kartu, makar bio i pred potonućem.









